Teorija igara je matematički pristup modeliranju ponašanja analizom strateških odluka koje donose igrači u interakciji. Tradicionalna teorija igara djeluje pod pretpostavkom igrača koji racionalno optimizira vlastite odluke, a posljedično i ishode. Druga važna pretpostavka je igrači gledaju isključivo vlastiti interes. Eksperimentalna teorija igara proširuje tradicionalnu teoriju igara uzimajući u obzir kako se igrači osjećaju obzirom na vlastite ishode i ishode koji drugi igrači dobivaju, ograničenja u strateškom razmišljanju, utjecaj konteksta, kao i učinke učenja. Cilj ovoga predmeta je upoznati studente s osnovnim pretpostavkama tradicionalne teorije igara i procesa izbora optimalnih strategija prilikom donošenja odluka (Nash ravnoteža). Nakon toga će se model tradicionalne teorije igara nadograditi sa elementima eksperimentalne teorije igara koja pokušava riješiti i osnovne kritike prema tradicionalnoj teoriji igara poput pretpostavke racionalnosti i isključivog fokusa na vlastiti interes. Studenti će imati priliku dublje ući u odnose sudionika u interakciji kako bi se bolje razumjele odluke. Eksperimentalna teorija igara „promatra“ kako se igrači ponašaju kroz eksperimente uz pažljivu kontrolu sudionika i njihovih poticaja. Ovakvi eksperimenti provjeravaju točnost teorijskih principa predviđanja ponašanja i korigiraju ih ili daju alternativni pristupi. Upravo ova interakcija između eksperimenta i teorije čini eksperimentalnu teoriju igara koja je modifikacija tradicionalne kroz eksperimentalne dokaze i psihologiju pojedinca i grupe. Jedan od ključnih procesa u modeliranju eksperimentalne teorije igara je proces učenja igrača u interakcijama koje se ponavljaju. U konačnici ovakav pogled i analiza procesa učenja korigira neoptimalne ravnoteže proizašle iz tradicionalne teorije igara. Spajanjem tradicionalne i eksperimentalne teorije igara student će dobiti sveobuhvatna znanja modela kroz koji će jasnije moći sagledavati ponašanje sudionika u interakciji i kvalitetnije donositi odluke što bi im trebala biti kompetitivna prednost u budućim poslovnim i privatnim odlukama.

Elementi tradicionalne teorije igara Ravnoteža u tradicionalnim igrama - simultane Ravnoteža u sekvencijalnim igrama - sekvencijalne Strateški potezi i rizici kroz model teorije igara Ravnoteže u igrama sa probabilističkim odabirom čistih strategija (mješovite strategije) Osnovni elementi modela eksperimentalne teorije igara Usporedba tradicionalne teorije igara i eksperimentalne teorije igara Primjeri primjene eksperimentalne teorije igara u praksi Rezultati eksperimentalne teorije igara u igrama povjerenja, ultimativne igre i igre diktatora Analiza modela eksperimentalne teorije igara – igre ultimatuma i igre diktatora Analiza modela eksperimentalne teorije igara – igre povjerenja Model eksperimentalne teorije igara u igri pregovaranja – strukturirano i nestrukturirano pregovaranje Model igre pregovaranja u situacijama nepotpunih informacija Analiza modela eksperimentalne teorije igara u igrama koordinacije – igra borba spolova Analiza modela eksperimentalne teorije igara u igrama koordinacije – igra ulaska na tržište Proces učenja u eksperimentalnoj teoriji igara – vrste učenja Igre signaliziranja i adaptivne dinamike kroz dimenzije eksperimentalne teorije igara Mjerenje i važnost reputacije u eksperimentalnoj teoriji igara

I1 - Kritički prosuditi osnovne značajke tradicionalne teorije igara i njezinu primjenu u praksi.
I2 - Preispitati odluke u tradicionalnom modelu teorije igara kroz traženje optimalne ravnoteže u interakciji igrača.
I3 - Usporediti značajke eksperimentalne i tradicionalne teorije igara.
I4 - Prosuditi proces vrednovanja isplata drugih igrača iz pozicije svakog od pojedinih igrača.
I5 - Procijeniti igre pregovaranja i igre koordinacije kroz dimenzije eksperimentalne teorije igara.
I6 - Valorizirati proces učenja u modelu eksperimentalne teorije igara.