Iz očekivanih ishoda učenja predmeta Teorija igara proizlazi da su isti usmjereni na osposobljavanje studenata za rješavanje poslovnih problema pomoću praktično primjenjivih alata i metoda teorije igara
Kroz ovaj predmet studenti stječu potrebna znanja za upoznavanje sa svim segmentima teorije igara, stječu vještine prepoznavanja klasifikacije igara, vještine rješavanja različitih problema nesigurnosti u igrama, te, što je najvažnije, sposobnost praktično primijeniti alate teorije igara povlačeći strateške poteze kao i praktično primijjeniti metode teorije igara u poslovanju gospodarskih subjekata.
Brojne situacije u kojima sudjeluju igrači na području upravljanja zahtijevaju strateški način razmišljanja i primjenu / analizu dostupnih informacija kako bi igrači bili u stanju osmisliti najbolji plan za ostvarenje određenih ciljeva.

Raščlamba segmenata teorije igara.
Terminologija strukture igara.
Klasifikacija igara.
Simultane igre s čistim strategijama. Simultane igre s mješovitim strategijama. Sekvencijalne igre.
Nesigurnost i informacije.
Strateški potezi.
Evolucijska teorija igara.
Aukcije.
Praktična primjena teorije igara u poslovanju: odabrani primjeri.

I1 – Raščlaniti segmente teorije igara i klasificirati igre.
I2 – Rješavati probleme simultanih igara s čistim i mješovitim strategijma.
I3 – Rješavati probleme sekvencijalnih igara.
I4 – Demonstrirati rješavanje različitih problema nesigurnosti u igrama.
I5 – Primijeniti strateške poteze.
I6 – Praktično primijeniti metode igara u poslovanju.

Kopal, R.; Korkut, D.: Uvod u Teoriju igara – visokoškolski udžbenik, drugo nepromijenjeno izdanje, EFFECTUS – visoka škola za financije i pravo, Zagreb, 2014.